Predsednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta kritikovao je novu presudu Županijskog suda u Splitu protiv generala JNA Borislava Đukića, nazivajući je sramnom i skandaloznom. Linta je istakao da etnički motivisano hrvatsko pravosuđe nastavlja sistematski da progoni srpske oficire i vojnike, donoseći presude zasnovane na pretpostavkama i lažnim izjavama svedoka saradnika.
Montirani politički proces protiv generala Đukića, prema Linti, nije samo suđenje pojedincu, već i suđenje JNA, Vojsci Republike Srpske Krajine, krajiškim Srbima i Srbiji. Ova presuda predstavlja pokušaj da se opravda lažni mit o Domovinskom ratu, prema kojem su Srbi prikazani kao agresori i zločinci, dok su Hrvati prikazani kao oslobodioci i jedine žrtve.
U novoj presudi, general Đukić je osuđen na 16 godina zatvora zbog navodnog ratnog zločina nad civilima u periodu od 1991. do 1994. godine na širem šibenskom području. Ova presuda dolazi nakon što je u martu 2024. godine bio osuđen na 10 godina zatvora u prvom procesu, koji se takođe zasnivao na sumnjivim izjavama trojice svedoka, a koji su tvrdili da je Đukić pokušao da sruši branu Peruća u januaru 1993. godine.
Linta je naglasio da je Đukić obavljao svoju vojnu dužnost časno i pošteno i da nije počinio ratne zločine. Pozvao je ministra pravde Nenada Vujića da uputi snažan protest hrvatskom ministru pravosuđa Damiru Habijanu zbog ove nepravedne presude i zatraži izručenje Đukića Srbiji.
Osim Đukića, sudsko veće Županijskog suda u Splitu nepravosnažno je osudilo i šestoricu bivših vojnih i policijskih funkcionera Republike Srpske Krajine, takođe na po 16 godina zatvora. Ove presude dodatno potkrepljuju stav o pristrasnosti hrvatskog pravosuđa prema Srbima, što stvara dodatne tenzije između Srbije i Hrvatske.
U suštini, Linta smatra da je ovaj proces deo šireg plana da se demonizuje srpski narod i njegove vojne strukture tokom rata u bivšoj Jugoslaviji. U tom smislu, on ukazuje na potrebu da se međunarodna zajednica više angažuje u pitanju pravde i ljudskih prava, posebno kada su u pitanju etnički motivisani procesi koji se odvijaju u Hrvatskoj.
Linta se takođe osvrnuo na to da su mnogi od onih koji su optuženi ili osuđeni za ratne zločine tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji, zapravo postali politički zatvorenici, dok su njihovi postupci često vođeni ideološkim razlozima, a ne stvarnim zločinima. U tom kontekstu, on je istakao da je važno da se čuje glas Srba iz regiona koji se osećaju nepravedno tretiranim i progonjenim.
Ovaj slučaj se može posmatrati i kao pokazatelj šireg trenda u postkonfliktnim društvima, gde se pravda često koristi kao sredstvo političkog obračuna, umesto da bude osnova za pomirenje i izgradnju zajedničke budućnosti. U tom smislu, Linta poziva na dijalog i saradnju između svih strana kako bi se prevazišle tenzije i izgradila stabilnost u regionu.
Na kraju, važno je napomenuti da se ovakvi slučajevi često koriste za manipulaciju javnim mnjenjem, kako bi se ojačale nacionalističke retorike i podstaklo dalje razdvajanje između naroda. U tom svetlu, poziv na pravdu i istinu mora biti praćen naporima za izgradnju zajedničkog mira i razumevanja, kako bi se sprečilo ponavljanje sličnih tragedija u budućnosti.
