Lekovi za dijabetes i mršavljenje mogu da spreče rak dojke

Nebojša Novaković avatar

Žene koje koriste GLP-1 lekove, poput „Ozempika“ ili „Maunjara“, imaju manju verovatnoću da obole od raka dojke, pokazala je nova studija. Ovi nalazi, predstavljeni na godišnjem sastanku Američkog društva za kliničku onkologiju, temelje se na ispitivanju koje je obuhvatilo više od 110.000 žena starosti između 45 i 80 godina.

Prema rečima Elizabet Mekdonald, profesorke radiologije na Perelman medicinskom fakultetu Univerziteta u Pensilvaniji, GLP-1 lekovi su od posebnog interesa u kontekstu istraživanja raka jer nisu prvobitno dizajnirani kao terapija za ovu bolest, ali utiču na različite biološke puteve povezane sa razvojem kancera. Studija je pokazala da su žene koje su koristile GLP-1 lekove imale oko 30% manju verovatnoću da dobiju rak dojke, bez obzira na starost, rasu, etničku pripadnost, indeks telesne mase (BMI), gustinu dojki i dijabetes.

Autori studije navode da telesna težina igra značajnu ulogu u riziku od raka dojke, te da promene životnih navika, uključujući mršavljenje, mogu smanjiti taj rizik. Istraživači su naglasili da GLP-1 agonisti treba da se posmatraju u širem kontekstu intervencija usmerenih na smanjenje telesne težine radi smanjenja rizika od raka. Ovi lekovi pomažu u gubitku težine i poboljšavaju metaboličko zdravlje, delujući tako što oponašaju prirodne hormone koji se proizvode u crevima nakon obroka. Ova akcija šalje signal telu da luči više insulina, smanjuje apetit i održava nizak nivo šećera u krvi.

Autori su takođe ukazali na sve veći broj dokaza da GLP-1 agonisti mogu imati koristi i izvan mršavljenja, uključujući smanjenje sistemske upale. Uloga upale u razvoju raka dojke je značajna, jer upala može stvoriti uslove koji olakšavaju rast i širenje ćelija raka. Rak dojke je jedan od najčešćih malignih tumora kod žena širom sveta, što dodatno naglašava važnost istraživanja potencijalnih preventivnih mera.

Iako je ova studija posmatračka i ne može konačno potvrditi povezanost između GLP-1 lekova i smanjene učestalosti raka dojke, doprinosi rastućem broju dokaza koji sugerišu da bi ovi lekovi mogli biti korisni u prevenciji raka. Važno je napomenuti da je studija bila ograničena na žene sa prekomernom težinom i gojaznošću, što znači da se rezultati možda ne odnose na žene sa drugačijom telesnom masom.

Osim toga, autori su istakli da žene koje uzimaju GLP-1 lekove češće odlaze na lekarske preglede, što može dovesti do ranijeg otkrivanja raka. Istraživači naglašavaju potrebu za daljim istraživanjima, sa ambicijama koje prevazilaze domen raka. Predlažu da se pređe na randomizovana ispitivanja kako bi se procenila trostruka prevencija: raka, srčanih bolesti i metaboličkih promena, uključujući simptome povezane sa menopauzom.

Druge studije, kao što su one predstavljene na istom sastanku, takođe ukazuju na slične trendove. Na primer, istraživanje sprovedeno u Italiji pokazalo je da su žene kod kojih je dijagnostikovan rak dojke, a koje su bile pozitivne na hormonske receptore i uzimale GLP-1 lekove, u proseku živele gotovo 19 meseci duže od onih koje ih nisu koristile. Ovi nalazi dodatno naglašavaju značaj GLP-1 lekova i njihovog potencijala u borbi protiv raka.

U svetlu ovih saznanja, jasno je da GLP-1 lekovi igraju značajnu ulogu ne samo u lečenju dijabetesa i mršavljenju, već i u potencijalnoj prevenciji raka dojke. Ova istraživanja otvaraju nova pitanja i mogućnosti za buduće studije koje bi mogle dodatno unaprediti naše razumevanje ovih lekova i njihovih dugotrajnih efekata na zdravlje žena.

Nebojša Novaković avatar