Zašto zabrane plastike ne funkcionišu

Nebojša Novaković avatar

Plastika za jednokratnu upotrebu postala je ozbiljan ekološki problem u poslednjim decenijama. Iako je Evropska unija 2021. godine zabranila određene proizvode od plastike, kao što su slamke i pribor za jelo, problem se nastavlja. Nedavne studije pokazuju da veliki deo restorana i kafića u Berlinu, kao i u drugim gradovima Evrope, i dalje nudi zabranjene plastične proizvode. Oko 70% restorana u Berlinu je potvrdilo da koristi proizvode koji su zabranjeni, ukazujući na to da zabrane nisu dovoljno efikasne.

Prema podacima, godišnje se proizvodi više od 400 miliona metričkih tona plastike, što iznosi oko 50 kilograma po osobi. Kako proizvodnja plastike raste, a regulative ostaju slabe, stručnjaci upozoravaju da će se problem sa plastičnim otpadom samo pogoršati. Plastični otpad ne samo da zagađuje životnu sredinu, već može izazvati i ozbiljne zdravstvene probleme, uključujući rak i neplodnost, zbog hemikalija koje se oslobađaju kada se plastika raspada.

Jedan od razloga za nastavak korišćenja plastike je preostala zaliha koja je nastala tokom pandemije COVID-19. Tokom karantina, potražnja za hranom za poneti je naglo porasla, što je dovelo do povećane upotrebe jednokratne plastike. Međutim, stručnjaci smatraju da je nedostatak poštovanja pravila među trgovcima i ugostiteljskim objektima mnogo veći problem. Mnogi vlasnici malih preduzeća suočavaju se sa povećanim troškovima kada prelaze na alternativne materijale poput papira ili aluminijuma.

Osim toga, kazne za nepoštovanje pravila su slabo sprovedene. Vlasti u nekoliko nemačkih gradova nisu mogle da navedu primere izrečenih kazni, a većina njih se oslanja na pritužbe ili nasumične provere. Stručnjaci naglašavaju da bi dosledno izricanje kazni moglo biti efikasnije u sprečavanju prekršaja.

Države poput Kenije su uvele strože mere, zabranivši plastične kese uz kazne koje uključuju zatvorske kazne. U Keniji su vlasti registrovale stotine hapšenja zbog kršenja ovih zabrana, dok u Nemačkoj, uprkos strogim pravilima, mnogo proizvoda i dalje prolazi kroz zakonske rupe.

Jedna od slabih tačaka zakona u EU je onlajn trgovina. Plastični proizvodi i dalje su dostupni na velikim maloprodajnim platformama kao što su Temu i eBay, što omogućava potrošačima da lako nabave zabranjene proizvode iz zemalja van EU. Čak i unutar EU, proizvođači koriste rupe u zakonodavstvu, proizvodeći deblje plastične predmete koje označavaju kao „višekratne“, čime izbegavaju zabrane.

Na globalnom nivou, najmanje 90 zemalja je uvelo neku vrstu zabrane plastike, ali pravila se razlikuju od regiona do regiona. U Nemačkoj su, na primer, zabranjene samo plastične kese debljine između 15 i 50 mikrometara, dok je 87% kesa podeljenih 2022. godine spadalo u ovu kategoriju, što dodatno komplikuje situaciju.

U SAD-u, neke države čak zabranjuju bilo kakvo zakonodavstvo o plastici, dok su istraživanja pokazala da su zabrane na velikoj skali najefikasnije. Pored toga, na UN pregovorima o ugovoru o plastici razmatrane su mere za ograničenje proizvodnje plastike, ali su se stavovi zemalja veoma razlikovali. Naftom bogate zemlje su se zalagale za nacionalno upravljanje otpadom, dok su druge zemlje tražile šire zabrane.

U svetlu ovih informacija, jasno je da je potrebna hitna akcija na svim nivoima, kako bi se smanjila proizvodnja i upotreba plastike, a time i njen uticaj na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Globalne akcije, kao što su striktne zabrane i povećanje svesti među potrošačima, ključne su za rešavanje ovog problema.

Nebojša Novaković avatar

Preporučeni članci: