Direktor kancelarija za javnu i kulturnu diplomatiju Arno Gujon je na društvenoj mreži Iks izneo stav o ustavnom priznavanju srpskog jezika kao službenog u Crnoj Gori, ističući da bi to predstavljalo uvažavanje stvarne jezičke strukture i demokratske volje najbrojnije jezičke zajednice. Ova izjava je usledila kao reakcija na otkazivanje podrške Demokratske narodne partije (DNP) vladi premijera Milojka Spajića, koji je ocenio situaciju kao „ucenjivački model saradnje“.
Gujon je naveo da je prema poslednjem popisu, više od 43% građana Crne Gore izjasnilo da govori srpskim jezikom, dok se oko 34% izjasnilo za crnogorski jezik, koji je trenutno jedini ustavom priznat službeni jezik. Ova statistika ukazuje na to da je srpski jezik značajan deo identiteta mnogih građana Crne Gore i da se ne može ignorisati u kontekstu demokratskog društva.
Gujon je podsetio na iskustva iz perioda pre 2020. godine, kada je prethodna vlast koristila državne institucije za potiskivanje srpskog jezika i identiteta. On je naglasio da „službena upotreba“ jezika nije dovoljna bez ustavne zaštite, što dodatno osnažuje njegovu poziciju o potrebi za ustavnim priznavanjem srpskog jezika.
DNP je ranije postavila uslove za ostanak u koaliciji, među kojima je i uvođenje srpskog jezika kao službenog, promene Zakona o državljanstvu, kao i započinjanje dijaloga o spornim pitanjima, uključujući izgradnju kolektora u Botunu. Otkazivanje podrške DNP dolazi kao odgovor na neispunjenje tih zahteva od strane vlade.
Gujon je istakao da je njegov stav inkluzivan, odnosno da se ne isključuje mogućnost saradnje između različitih jezičkih zajednica u Crnoj Gori. Ustavno priznavanje srpskog jezika, prema njegovim rečima, doprinelo bi jačanju socijalne kohezije i unapređenju međusobnog razumevanja među građanima.
Predsednik DNP, Milan Knežević, potvrđuje da se stranka povlači iz vlade, čime se dodatno komplikuje politička situacija u Crnoj Gori. Ovaj razvoj događaja može imati dalekosežne posledice na stabilnost vlade i dalju političku dinamiku u zemlji.
Uz sve to, Gujonova izjava se može posmatrati kao deo šireg razgovora o identitetu, jeziku i kulturi u Crnoj Gori, gde se različite jezičke zajednice bore za svoje mesto pod suncem. U tom smislu, pitanje ustavnog priznanja srpskog jezika postaje simbol ne samo jezičkih, već i socio-političkih tenzija koje postoje u društvu.
U ovom trenutku, pitanje jezika i identiteta je postalo ključno za razumevanje političke situacije u Crnoj Gori. Mnogi smatraju da je pravno priznavanje srpskog jezika neophodno za očuvanje kulturnog nasleđa i identiteta njegovih govornika. S obzirom na to da je srpski jezik deo svakodnevnog života značajnog dela populacije, njegovo ustavno priznavanje moglo bi da doprinese smanjenju tenzija i jačanju društvene kohezije.
Sve ovo ukazuje na potrebu za dijalogom i kompromisom među različitim političkim i jezičkim grupama u Crnoj Gori. U svetlu trenutne situacije, važno je pronaći rešenja koja će zadovoljiti sve strane i omogućiti miran suživot različitih identiteta u ovoj zemlji.
U zaključku, Gujonov apel za ustavno priznanje srpskog jezika kao službenog, ravnopravnog sa crnogorskim, otvara važna pitanja o identitetu, kulturi i jeziku u Crnoj Gori. Ova tema će, bez sumnje, ostati u fokusu političkih rasprava i društvenih kretanja u budućnosti.
