Švajcarsko-austrijska studija otkriva da psi pokazuju znake zavisnosti

Vesna Vuković avatar

Istraživači sa Veterinarskog univerziteta u Beču i Bernu, predvođeni Stefani Rimer, otkrili su fascinantne sličnosti između ponašanja nekih pasa i ljudske zavisnosti, posebno kada je reč o interakciji sa igračkama. Ovo istraživanje, koje je obuhvatilo 105 pasa uzrasta između jedne i deset godina, otkrilo je znake kompulzivnog ponašanja kod pasa koji su bili opisani od strane svojih vlasnika kao veoma skloni igri.

Tokom istraživanja, naučnici su pratili kako se psi igraju sa svojim omiljenim igračkama i kako reaguju na različite situacije tokom igre. Rezultati su pokazali da su neki psi nastavili sa igrom čak i kada su bili očigledno iscrpljeni ili povređeni, što je podsetilo istraživače na slične obrasce ponašanja kod ljudi koji su zavisni od kockanja ili online igara. Ova sličnost u ponašanju predstavlja značajan korak u razumevanju emocionalnog i psihološkog stanja pasa, kao i njihovih potreba za igrom.

Istraživači su ukazali na to da se zavisnost od igre može manifestovati na različite načine kod pasa, uključujući povećanu anksioznost kada nisu u mogućnosti da igraju ili gubi interesovanje za druge aktivnosti koje su nekada bile privlačne. Ovi simptomi su slični onima koje pokazuju ljudi sa zavisnostima, gde se fokusiraju isključivo na aktivnost koja im donosi zadovoljstvo, često na račun drugih aspekata svog života.

Ovo istraživanje takođe otvara nova pitanja o tome kako psi doživljavaju zadovoljstvo i šta ih motiviše da se igraju. Igra se često smatra ključnim za razvoj i dobrobit pasa, jer im pomaže u socijalizaciji, fizičkoj aktivnosti i mentalnoj stimulaciji. Međutim, kada igra postane opsesivna, može izazvati zabrinutost i kod vlasnika i kod veterinarskih stručnjaka.

Zanimljivo je da su se istraživači fokusirali na pse koji su od strane svojih vlasnika opisani kao „veoma skloni igri“, što može značiti da su neki psi predisponirani ka ovom obliku zavisničkog ponašanja. Ova predispozicija može biti rezultat genetskih faktora, ranih iskustava ili okruženja u kojem pas odrasta.

Uzimajući u obzir sve ove faktore, važno je da vlasnici pasa budu svesni znakova koji ukazuju na moguće probleme u ponašanju. Na primer, psi koji postanu uznemireni kada ne mogu da se igraju ili koji se povlače u sebe kada im igračka nije dostupna, mogu pokazivati znake zavisnosti. U tim slučajevima, preporučuje se konsultacija sa veterinarom ili stručnjakom za ponašanje životinja kako bi se utvrdilo najbolje rešenje.

Pored toga, vlasnici bi trebali razmisliti o diversifikaciji igračaka i aktivnosti kako bi se sprečilo da pas postane previše fokusiran na jednu vrstu igre. Uvođenje novih igračaka, obogaćivanje okruženja i razvijanje različitih igara mogu pomoći u smanjenju rizika od razvijanja kompulzivnog ponašanja.

Osim toga, ovo istraživanje može poslužiti kao podsticaj za dalje studije o emocionalnom i psihološkom zdravlju pasa. Razumevanje kako psi percipiraju igru i kako to utiče na njihovo ponašanje može dovesti do boljih praksi u obuci, brizi i komunikaciji između vlasnika i njihovih ljubimaca.

Na kraju, važno je naglasiti da je igra vitalna za sreću i zdravlje pasa. Istraživači pozivaju vlasnike da obrate pažnju na ponašanje svojih pasa i da im pruže zdrave i raznovrsne načine za igru. Ulaganje vremena u razumevanje potreba svojih ljubimaca može doneti dugoročne koristi i pomoći u izgradnji snažnije veze između pasa i njihovih vlasnika.

Vesna Vuković avatar