Suština saveza Hrvatske, Albanije i tzv. Kosova nije napad na Srbiju, već novac

Dejan Krstić avatar

Predsednik Dokumentaciono informacionog centra „Veritas“ Savo Štrbac nedavno je izneo svoje stavove o vojnom savezu između Hrvatske, Albanije i tzv. Kosova, navodeći da ne veruje da su ovi entiteti sklopili savez sa ciljem vojne agresije prema Srbiji. On smatra da je motivacija pre svega ekonomskog karaktera, usmerena na prodaju oružja.

Štrbac je istakao da ovaj savez dodatno povezuje pomenute zemlje, obavezujući ih da deluju zajedno. On je u razgovoru za Tanjug naglasio da ti savezi često imaju pragmatične osnove, te da su vojne tenzije sa Srbijom samo potencijalne. „Mislim da nisu razmišljali da napadnu Srbiju ili da ratuju sa Srbijom, nego uvek je tu neki interes ekonomski“, rekao je Štrbac.

U svom izlaganju, Štrbac je ukazao na to da je Evropska unija opredelila značajna sredstva, čak 800 milijardi evra, za naoružanje, što stvara ozbiljan ekonomski interes za proizvodnju oružja u regionu. Hrvatska, prema njegovim rečima, već dobija sredstva iz tih fondova, što dodatno podstiče razvoj vojne industrije u toj zemlji.

Takođe, Štrbac je spomenuo da se u Hrvatskoj trenutno osnivaju različite kompanije za proizvodnju oružja i dronova, što ukazuje na rastući trend militarizacije i oružane proizvodnje u ovom delu Balkana. Ova situacija može biti rezultat globalnih tenzija i potreba za modernizacijom vojnog sektora, što dodatno komplikuje regionalnu stabilnost.

Osnovna svrha ovog vojnog saveza, prema Štrbacu, može se posmatrati kao način za jačanje ekonomskih interesa i podsticanje vojne proizvodnje, a ne nužno kao priprema za vojne sukobe. Ovakvi potezi, međutim, mogu imati ozbiljne posledice po bezbednost u regionu, jer povećanje vojne moći jedne strane može izazvati reakcije drugih.

Uloga oružane industrije u ekonomiji ovih država postaje sve značajnija, a Štrbac smatra da će to dodatno povećati tenzije i potencijalne sukobe. Ova situacija može dovesti do destabilizacije, posebno ako se uzmu u obzir istorijski konflikti i napetosti koje su prisutne na Balkanu.

U svetlu ovih događaja, važno je naglasiti da regionalna saradnja i dijalog ostaju ključni za očuvanje mira i stabilnosti. Umesto da se fokusiraju na vojne saveze i povećanje naoružanja, zemlje u regionu bi trebalo da se bave ekonomskim razvojem i saradnjom kako bi se izbegle potencijalne krize.

Štrbac je takođe upozorio na potrebu za pažnjom i kritičkim razmatranjem ovih vojnih saveza, jer oni mogu dovesti do eskalacije sukoba i povećanja tenzija u regionu. On je pozvao na veću svest o ovim pitanjima i na potrebu za konstruktivnim dijalogom među svim stranama.

S obzirom na sve navedeno, jasno je da su ekonomski interesi i vojni savezi u regionu složeni i zahtevaju pažljivo razmatranje. Dok se čini da su motivi za formiranje ovakvih saveza pretežno ekonomski, potencijalni rizici i tenzije koje mogu proizaći iz njih ne bi trebalo zanemariti.

U zaključku, Štrbacov stav o vojnom savezu između Hrvatske, Albanije i tzv. Kosova naglašava potrebu za razumevanjem šireg konteksta u kojem se ovi događaji odvijaju. Održavanje mira i stabilnosti na Balkanu zahteva zajednički rad i dijalog, a ne oružane sukobe i vojna savezništva.

Dejan Krstić avatar