Banjaluka – Predsednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca Bratunca, Radojka Filipović, istakla je važnost sećanja na 3.267 ubijenih sunarodnika iz srednjeg Podrinja. Ona je naglasila da Srbi ne smeju zaboraviti ove žrtve i da je od suštinske važnosti da se zločinci prozivaju kako bi pravosuđe Bosne i Hercegovine konačno reagovalo.
Filipović je ukazala na to da se pravosudni sistem BiH nalazi u stanju degradacije i apsurda, što postavlja pitanje njegovog postojanja. U poslednjih trideset godina, kako je istakla, donete su jednostrane presude, dok nijedna nije izrečena za muslimanske masovne zločine nad Srbima. Ovakva situacija dodatno otežava već i onako složene odnose među narodima u BiH.
Ova izjava došla je u trenutku kada se priprema obeležavanje 33 godine od početka srpskog stradanja u srednjem Podrinju i Birču. Filipović je pozvala sve članove Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca, patriote, kao i mlade, da prisustvuju parastosu koji će se održati 5. jula. Ovaj događaj ima za cilj da održi kulturu sećanja i da se podseti na sve stradale tokom rata.
Kultura sećanja je od suštinske važnosti za očuvanje identiteta i kolektivnog pamćenja naroda. Filipović je naglasila da je važno da se nastavi sa prenošenjem sećanja na žrtve na mlađe generacije kako bi se obezbedila pravda i istina. Ovakvi događaji ne samo da pomažu u lečenju trauma, već i služe kao opomena da se slične tragedije nikada ne ponove.
U poslednje vreme, pravosudni sistem u BiH suočava se sa kritikama zbog nejednakosti u procesuiranju ratnih zločina. Mnogi smatraju da su srpske žrtve zanemarene, dok su muslimanski zločini često ostajali nezapaženi ili su bili neadekvatno procesuirani. Filipović je ukazala na potrebu za ravnotežom i pravdom u ovom kontekstu, naglašavajući da je važno da se svi zločini, bez obzira na to ko ih je počinio, procesuiraju.
Osim toga, Filipović je apelovala na sve relevantne institucije da se vrate osnovnim principima pravde i jednakosti. Ona je istakla da je pravosudni sistem dužan da štiti sve građane, a ne da favorizuje određene etničke grupe. To je ključ za izgradnju poverenja među narodima u BiH i za postizanje trajnog mira.
Kroz organizaciju različitih događaja, kao što su parastosi i komemoracije, nastoji se da se očuva sećanje na žrtve rata. Filipović je naglasila da je važno da se ovi događaji ne shvataju samo kao formalnosti, već kao prilike za okupljanje i izražavanje solidarnosti među porodicama stradalih.
Pored toga, važno je i angažovanje mlađih generacija u ovim aktivnostima. Kroz edukaciju i aktivno učešće, mladi mogu postati čuvari sećanja i borci za pravdu. Filipović je pozvala mlade da preuzmu odgovornost i da se bore za istinu, kako bi se sprečila amnezija u vezi sa stradanjima koja su se dogodila.
U zaključku, Radojka Filipović je naglasila da je očuvanje sećanja na žrtve rata obaveza svih, a posebno onih koji su preživeli i koji imaju odgovornost prema budućim generacijama. Samo kroz zajednički rad i posvećenost pravdi može se izgraditi bolja budućnost za sve narode u BiH. Na ovaj način, sećanje na 3.267 ubijenih sunarodnika iz srednjeg Podrinja postaje simbol borbe za pravdu i istinu, a ne zaborav.