Hrvatski premijer Andrej Plenković je potvrdio da je postigao dogovor sa Ivanom Penavom, liderom Domovinskog pokreta, o osnivanju Poverenstva za utvrđivanje činjenica o zločinima počinjenim nakon Drugog svetskog rata. Ovo poverenstvo će biti pod vođstvom Penave, koji će ostati potpredsednik Hrvatskog sabora. Plenković je naglasio da će tri ministra iz Domovinskog pokreta, Vlajčić, Šušnjar i Šipić, ostati u svojim funkcijama, čime se potvrđuje stabilnost vladajuće koalicije.
Penava, ranije član HDZ-a, izrazio je želju da preuzme vođenje poverenstva koje će se fokusirati na identifikaciju i premeštaj posmrtnih ostataka žrtava, posebno onih iz perioda nakon Drugog svetskog rata, uključujući događaje kao što su Blajburg i križni putevi. Ova tema je, prema rečima Plenkovića, ostala nedovoljno adresirana i rešena, te je u interesu koalicije da dodatno radi na njoj.
Na pitanje o motivima Penave, Plenković je odgovorio da je važno da kao koalicija zajedno rade na ovoj temi, naglašavajući njen značaj. Međutim, neki analitičari su skeptični prema formiranju ovog poverenstva. Bivši predsednik Vrhovnog suda, Krunislav Olujić, smatra da ne postoji stvarna potreba za takvim poverenstvom i da je to više rezultat Penavinih političkih ambicija.
Olujić je istakao da je Penava, kao koalicioni partner, postavio „gotovo nemoguće uslove“ pred premijera Plenkovića nakon raskola u Domovinskom pokretu, što je dodatno oslabilo njegovu poziciju. On je izrazio zabrinutost zbog ideje o osnivanju novog poverenstva, navodeći da je nejasno koja bi ovlašćenja imala Vlada u vezi sa ovim pitanjem.
Pitanje koje se postavlja jeste kako bi to poverenstvo funkcionisalo, koja bi bila njegova zaduženja, ali i ko bi bili članovi tog tela. Olujić je naglasio potrebu za jasnijim definisanjem ciljeva i strukture poverenstva, kao i ovlašćenja koja bi im bila dodeljena.
Osnivanje Poverenstva za utvrđivanje činjenica o posleratnim zločinima može imati značajan uticaj na društvo u Hrvatskoj. Ova tema je veoma osetljiva, s obzirom na istorijske tenzije i različite perspektive koje postoje u vezi sa ratnim zločinima i njihovim posledicama. Dok neki smatraju da je potrebno istražiti i priznati sve žrtve, drugi se plaše da bi to moglo dovesti do dodatnog polarizovanja društva.
U ovom kontekstu, važno je napomenuti da se Penava suočava sa izazovima unutar svog političkog pokreta, a njegov pokušaj da dobije veći uticaj kroz vođenje poverenstva može biti shvaćen i kao pokušaj da se ojača njegova pozicija unutar Domovinskog pokreta i šire političke scene.
Reakcije javnosti na ovu inicijativu su pomešane. Dok neki pozdravljaju osnivanje poverenstva kao korak ka suočavanju sa prošlošću, drugi smatraju da bi to moglo biti iskorišćeno u političke svrhe. U svakom slučaju, osnivanje Poverenstva otvara pitanja o tome kako se društvo nosi sa svojom istorijom, kako se pamti i kako se priznaju žrtve.
Ovo pitanje je posebno važno u svetlu savremenih političkih dešavanja i etničkih tenzija koje su prisutne u regionu. Način na koji će se ovo poverenstvo formirati i funkcionisati može imati dugoročne posledice po društvo i njegovu sposobnost da se suoči sa sopstvenom prošlošću. U tom smislu, transparentnost, inkluzivnost i pravda bi trebali biti ključni principi u radu ovog tela, kako bi se izbegla dalja polarizacija i kako bi se postiglo pomirenje među različitim grupama unutar društva.
