Hrvatski sabor je nedavno donio Zakon o izgradnji Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, što je izazvalo značajne reakcije i protivljenja. Ovaj zakon omogućava izgradnju odlagališta radioaktivnog otpada koji potiče iz Nuklearne elektrane Krško, kao i otpada iz domaćih bolnica i industrije. Preferentna lokacija za izgradnju ovog centra je Čerkezovac na Trgovskoj gori, koja se nalazi na granici sa Bosnom i Hercegovinom.
Odluka Hrvatskog sabora doneta je uprkos snažnom protivljenju iz Republike Srpske i Federacije BiH. Kritičari tvrde da je donošenje ovog zakona obavljeno bez adekvatnih istraživanja i veštačenja o potencijalnom uticaju radioaktivnog otpada na životnu sredinu. Mnogi se brinu o bezbednosti kako lokalnog stanovništva, tako i o ekološkim posledicama koje bi ovakva odluka mogla izazvati.
Zakon o izgradnji Centra obezbeđuje prostorno-plansko utvrđivanje lokacije i uslove za sprovođenje potrebnih zahvata. Na planiranoj lokaciji u Čerkezovcu predviđena je izgradnja nove građevine koja će služiti za skladištenje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, kao i rekonstrukciju postojećih skladišnih objekata koji već sadrže radioaktivni otpad sa teritorije Hrvatske.
Ova tema je veoma kontroverzna i izaziva strahove i zabrinutosti među lokalnim zajednicama, ali i šire. Mnogi smatraju da je potrebna temeljita analiza rizika pre nego što se pristupi ovakvim projektima. Takođe, postoji i zabrinutost da će odluka o izgradnji centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada biti doneta bez adekvatne konsultacije sa stanovištima i potrebama lokalnog stanovništva.
S obzirom na to da je Hrvatska članica Evropske unije, postavlja se pitanje kako će ovaj zakon biti usklađen sa evropskim regulativama i standardima koji se odnose na zbrinjavanje radioaktivnog otpada. Postoji zabrinutost da bi ovakva odluka mogla narušiti odnose Hrvatske sa susednim državama, posebno sa Bosnom i Hercegovinom, koja se već suočava sa brojnim izazovima u vezi sa zaštitom životne sredine.
Do sada je bilo nekoliko protesta i javnih skupova u kojima su građani izrazili svoj protivljenje ovom zakonu. Organizovane su i peticije koje su prikupile brojne potpise, a mnogi su pozvali vladu da preispita ovu odluku i obezbedi bolju zaštitu za lokalno stanovništvo. Aktivisti tvrde da je važno da se pre izgradnje centra sprovedu opsežna istraživanja i procene uticaja, kako bi se osigurala sigurnost svih građana.
U skladu sa zakonom, planira se izgradnja savremenih objekata koji će zadovoljiti sve bezbednosne standarde. Međutim, kritičari sumnjaju u to da će svi potrebni standardi biti ispoštovani, s obzirom na brzinu kojom je zakon usvojen. Oni smatraju da bi bilo bolje da se fokusira na alternative, poput reciklaže i smanjenja proizvodnje radioaktivnog otpada, umesto da se stvara novo odlagalište.
Ova situacija predstavlja izazov ne samo za Hrvatsku, već i za čitavu regiju Balkana, gde se često prelamaju interesi različitih država. U tom kontekstu, važno je da se održi dijalog i saradnja među zemljama kako bi se pronašla rešenja koja će biti u interesu svih, a posebno lokalnog stanovništva koje se može naći ugroženim zbog ovakvih odluka.
U zaključku, donošenje Zakona o izgradnji Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada donosi sa sobom mnoge izazove i pitanja koja ostaju otvorena. Potrebne su dalje analize, dijalog i saradnja kako bi se osigurala sigurnost i zaštita životne sredine, kao i prava građana koji će biti direktno pogođeni ovom odlukom.
