Direktor kancelarija za javnu i kulturnu diplomatiju Arno Gujon je nedavno izneo stav o važnosti ustavnog priznanja srpskog jezika kao službenog jezika u Crnoj Gori, uz crnogorski. Ova izjava je usledila nakon što je crnogorski premijer Milojko Spajić kritikovao Demokratsku narodnu partiju (DNP) zbog njihovog „ucenjivačkog modela saradnje.“ Otkazivanje podrške DNP njegovoj vladi došlo je kao rezultat neispunjenih zahteva te stranke, koja je tražila formiranje radne grupe za pitanja srpskog jezika i identiteta.
Gujon je u svom postu na društvenoj mreži Iks naglasio da bi priznavanje srpskog jezika kao ravnopravnog sa crnogorskim predstavljalo poštovanje stvarne jezičke strukture u Crnoj Gori, koja ima značajnu srpsku zajednicu. Prema njegovim rečima, ovakav korak bi bio u skladu sa demokratskom voljom građana i doprinosi jačanju multikulturalizma i tolerancije u društvu.
Ova tema je vrlo osetljiva u Crnoj Gori, gde se jezička i nacionalna pripadnost često prepliću. Srpski jezik se koristi od strane značajnog dela stanovništva, ali je njegov status često predmet političkih rasprava. Spajić je u svom obraćanju govorio o izazovima saradnje sa DNP-om, ističući kako je njihovo otkazivanje podrške posledica nesuglasica, koji se ne odnose samo na jezik, već i na šire političke i identitetske aspekte.
Pitanje jezika u Crnoj Gori nije novo. Nakon sticanja nezavisnosti 2006. godine, Crna Gora je usvojila crnogorski jezik kao službeni, dok su mnogi građani i dalje smatrali srpski jezik svojim maternjim jezikom. Tokom godina, došlo je do različitih pokušaja da se definiše jezički identitet, a Gujonov poziv na ravnopravnost jezika dolazi usred ovih složenih istorijskih i političkih konteksta.
Jedan od ključnih faktora u ovoj debati je demografska struktura Crne Gore. Prema poslednjem popisu, srpska zajednica čini značajan deo ukupnog stanovništva. Stoga, mnogi smatraju da bi ustavnim priznanjem srpskog jezika kao službenog, vlasti pokazale poštovanje prema ovom delu populacije. Gujon je takođe naglasio da je jezik važan deo identiteta naroda i da njegovo priznanje može doprineti stabilnosti i pomirenju u društvu.
Osim jezičkih pitanja, politička scena u Crnoj Gori je takođe veoma dinamična. Otkazivanje podrške DNP-a Spajiću može imati dalekosežne posledice po stabilnost vlade. Mnogi analitičari ukazuju na to da bi politička nestabilnost mogla dodatno pogoršati već postojeće tenzije unutar društva, posebno kada su u pitanju etničke i jezičke razlike.
Izjave poput Gujonove često izazivaju različite reakcije među političkim akterima, ali i među građanima. Dok jedni smatraju da je važno očuvati jezičku raznolikost i priznati sve jezičke zajednice, drugi se protive takvim inicijativama, smatrajući da bi to moglo dovesti do dodatnih podele unutar države. U svakom slučaju, diskusija o jezičkom statusu srpskog jezika u Crnoj Gori će se sigurno nastaviti, a političke stranke će morati pažljivo razmotriti kako će se postaviti prema ovim pitanjima.
U svetlu ovih događaja, važno je pratiti kako će se situacija razvijati i kakve će posledice imati na političku scenu i društvene odnose u Crnoj Gori. Gujonov apel za ravnopravnost jezika predstavlja samo jedan deo šire debate o identitetu, kulturi i politici u ovoj zemlji koja se suočava sa izazovima modernizacije i pomirenja različitih etničkih i jezičkih zajednica.
