Naučnici sa Univerziteta u San Francisku nedavno su otkrili terapiju koja može usporiti fenomen poznat kao „transkripcijska plastičnost“ kancerogenih ćelija. Ova plastičnost omogućava ćelijama raka da se prilagode i prestanu da reaguju na različite terapije. U normalnim uslovima, ćelije imaju stabilan obrazac genske ekspresije, dok kod raka taj obrazac postaje veoma fleksibilan, što omogućava ćelijama da prežive uprkos lekovima koji se koriste za njihovo lečenje.
Transkripcijska plastičnost se odnosi na način na koji ćelije raka brzo menjaju obrasce aktivnosti gena, što im omogućava da se brane od farmakoloških intervencija. Tokom istraživanja, naučnici su identifikovali centralni mehanizam koji stoji iza ovog fenomena. Utvrđeno je da strukturna organizacija kromatina, složene mreže DNK, RNK i proteina, igra ključnu ulogu u sposobnosti raka da se prilagodi i preživi čak i kada su izloženi jakim lekovima.
U okviru studije, istraživači su analizirali postojeće lekove kako bi pronašli one koji mogu preoblikovati okruženje oko jezgra ćelije, utičući na „pakovanje“ kromatina i menjajući njegovu strukturu. Među ovim lekovima, otkriven je celekoksib, antiinflamatorni lek koji je već odobren od strane Američke agencije za hranu i lekove (FDA) i koristi se u kliničkoj praksi.
Istraživači su dokazali da ometanje transkripcijske plastičnosti uzrokuje slabost u tumorskim stanicama, čineći ih manje otpornim na postojeće terapije. Na ovaj način, ćelije raka gube sposobnost brzog prilagođavanja svog genetskog „programa“, što dovodi do smanjenja otpornosti na lekove koji se već koriste u lečenju. Doktor Hani Goodarzi, molekularni biolog uključen u istraživanje, istakao je da su na neki način „oduzeli raku njegovu supermoć“.
Ovo otkriće može imati značajan uticaj na buduće pristupe u lečenju raka. Razumevanje mehanizama koji omogućavaju ćelijama raka da se prilagode i prežive može pomoći u razvoju novih strategija za prevazilaženje otpornosti na terapije. S obzirom na to da su kancerogene ćelije sposobne da se brzo prilagođavaju, pronalaženje načina da se oslabiti ta sposobnost može otvoriti vrata za efikasnije tretmane.
Zbog kompleksnosti raka i njegovih sposobnosti da se prilagođava, istraživači se suočavaju s izazovima u razvoju terapija koje bi mogle biti dugotrajne i efikasne. Ipak, ovo novo istraživanje nudi nadu da će se u budućnosti moći razviti tretmani koji će biti u stanju da se bore protiv ovih prilagodljivih ćelija.
Ukratko, otkriće terapije koja usporava transkripcijsku plastičnost kancerogenih ćelija predstavlja značajan napredak u borbi protiv raka. Razumevanje mehanizama koji stoje iza prilagodljivosti ćelija raka može omogućiti razvoj novih strategija lečenja, čime bi se poboljšali ishodi za pacijente i smanjila otpornost na postojeće terapije. Ova istraživanja naglašavaju važnost stalnog istraživanja i inovacija u oblasti onkologije, kako bi se pronašla efikasna rešenja za jedan od najizazovnijih problema u medicini.