Naučnici tvrde da se Španija i Portugalija polako okreću

Vesna Vuković avatar

Tektonska ploča na kojoj se nalaze Španija i Portugalija počela je polako da se okreće, tvrde naučnici u najnovijoj studiji objavljenoj u časopisu Gondvana Risrč. Ova studija ukazuje na značajne geološke promene koje se odvijaju na Iberijskom poluostrvu, a koje su rezultat složenih interakcija između različitih tektonskih ploča.

Geolozi objašnjavaju da se Iberijsko poluostrvo nalazi između dve ogromne geološke sile, Afrike i Evroazije, koje se neprestano kreću jedne prema drugima. Ove promene su spore i odvijaju se na vremenskoj skali od hiljada ili miliona godina, što znači da ih ljudi ne mogu osetiti u svakodnevnom životu. Ipak, ova kretanja pomažu u objašnjenju učestalosti zemljotresa u Španiji i Portugaliji.

Španija i Portugalija, kao i svi kontinentni delovi, nalaze se na tektonskoj ploči koja se polako pomera na mekšem sloju Zemljinog plašta. Ove ploče se obično kreću u prilično predvidljivim smerovima. U ovom slučaju, Afrika i Evroazija se približavaju jedna drugoj brzinom od četiri do šest milimetara godišnje. U mnogim delovima sveta, takva kretanja stvaraju jasne linije raseda ili zone subdukcije, gde jedna ploča zaranja ispod druge.

Međutim, granica između Afričke i Evroazijske ploče u zapadnom Mediteranu je mutna i složena. Umesto da se pritisak oslobađa duž jednog velikog raseda, on se širi po širokom području, uključujući Španiju i Portugaliju. Kao rezultat toga, umesto da se Iberijski blok pomera prema severu s ostatkom Evrope, on se polako uvija i okreće u smeru kazaljke na satu. Ovaj fenomen se može uporediti sa zupčanikom uhvaćenim između dva pokretna dela.

U tom procesu, region Alboran, koji se nalazi između južne Španije i severnog Maroka, pomera se prema zapadu. Ova bočna sila dodatno pritisne na Iberijsko poluostrvo i pomaže oblikovanju Gibraltarskog luka, koji povezuje planinske venac Betički kordiljeri na jugu Španije sa planinama Rif u Maroku. Ova složena geologija Gibraltarskog moreuza čini ga izazovom za naučnike koji pokušavaju da razumeju dinamiku ovog područja.

Zemljina kora reaguje na različite načine u zavisnosti od lokacije. Na nekim mestima, Afrička ploča direktno pritisne Evroaziju, dok na drugim mestima deo te energije izlazi bočno, omogućavajući tlu da klizi umesto da se sudari direktno. Ova različita reakcija na pritisak može izazvati seizmičku aktivnost, a naučnici su otkrili da postoji mnogo područja u Iberiji gde se dešavaju deformacije, ali su odgovarajuće tektonske strukture skrivene ispod površine.

Razumevanje da se celo poluostrvo polako rotira daje naučnicima novi uvid u geološke procese. Iako to ne znači da zemljotresi mogu iznenada da se predvide, pomaže u identifikaciji mesta gde se nakuplja stres i koje strukture mogu postati aktivne, čak i kada nisu očigledne na površini. Geolog Asier Madarieta naglašava da, iako postoji očigledna seizmička aktivnost, odgovarajuće strukture ostaju skriveni misterij.

Ukratko, iako se čini da Španija i Portugalija ne postaju opasniji preko noći, otkriveno je da je njihova geološka priča mnogo dinamičnija nego što se ranije mislilo. Tlo pod našim nogama može izgledati čvrsto i nepomično, ali na planetarnoj vremenskoj skali, Iberijsko poluostrvo se tiho okreće – preoblikovano silama koje su delovale mnogo pre dolaska ljudi i koje će nastaviti da deluju dugo nakon toga. Ova otkrića ne samo da obogaćuju naše razumevanje geologije ove regije, već i kreiraju nova pitanja o budućim promenama i njihovim posledicama.

Vesna Vuković avatar