Veverice su jedne od najomiljenijih šumskih životinja, poznate po svojoj razigranosti i spretnosti. Međutim, one su mnogo više od simpatičnih glodara koji sakupljaju orahe i žireve. Veverice su prirodni inženjeri šumarstva, a njihova osobina da zaboravljaju gde su zakopale plodove igra ključnu ulogu u obnavljanju šuma. U tom procesu, one nesvesno doprinose stvaranju novih šumskih ekosistema.
Na Vršačkim planinama, zabeležen je neverovatan primer „veveričjeg pošumljavanja“. Ove životinje su na jednom mestu posadile oko 30.000 stabala različitih vrsta hrasta, uključujući hrast lužnjak, kitnjak, sladun i cer. Ova nova šuma se nalazi iznad sela Markovac i prostire se na površini od 40 hektara, koja je nekada bila pod vinogradima. Ovaj fenomen predstavlja redak primer kako priroda može sama da obnovi značajnu površinu bez ljudske intervencije.
Upravnik Šumske uprave „Vršac“, Čedomir Karović, objašnjava da su veverice jedine životinje koje prenose žireve i zakopavaju ih u zemlju kako bi ih sačuvale za zimu. Ova šuma, sa svojim neurednim rasporedom stabala, nastala je upravo zahvaljujući njima. Procene pokazuju da jedna veverica tokom jeseni sakupi između 5.000 i 10.000 plodova, dok im je za zimske zalihe potrebno znatno manje. Žireve često iznose van šume na proplanke, da bi ih zaštitile od drugih životinja koje se njima hrane, poput miševa i voluharica. Zbog svoje zaboravnosti, veverice često zaborave gde su zakopale svoje zalihe, što omogućava ničenje novih stabala i obnavljanje šuma.
Iako se veverice vešto skrivaju od očiju planinara u šumi, posetioci Gradskog parka u Vršcu, koji je najveća zelena oaza u tom gradu, često ih viđaju. Ipak, gradska gužva i buka im ne prijaju, pa se u Vršcu mogu sresti samo u nekoliko manjih parkova, poput onog sa košarkaškim terenom na Vojničkom trgu ili na starom groblju.
Ova pojava ima značajnu korist za prirodu i olakšava rad šumskih uprava. Kako objašnjava Karović, pošumljavanje jednog hektara košta između 200.000 i 300.000 dinara, a ovakvim prirodnim procesom dobili su gotovu šumu bez troškova. Međutim, kako bi nova šuma nastavila zdravo da raste, biće potrebno adekvatno je negovati. U narednom periodu planira se uklanjanje slabijih stabala i razdvajanje onih koja su preblizu, kako bi se dodatno unapredilo ono što su veverice nesvesno stvorile.
Slični primeri pošumljavanja zahvaljujući vevericama primećeni su i na još tri lokacije na Vršačkim planinama. Ovaj fenomen pokazuje koliko je priroda sposobna da se obnavlja i prilagođava, čak i bez ljudske intervencije. Veverice, sa svojom jedinstvenom ulogom u ekosistemu, predstavljaju ključni faktor u očuvanju i obnovi šumskih površina.
Ovaj slučaj nas podseća na važnost očuvanja prirode i svih njenih stvorenja, koja igraju značajnu ulogu u održavanju ekološke ravnoteže. Veverice, kao prirodni inženjeri, ne samo da doprinose biodiversitetu, već i olakšavaju ljudske napore u očuvanju šumskih ekosistema. U budućnosti, važno je nastaviti pratiti i istraživati ovakve fenomene, kako bismo bolje razumeli prirodu i njene mehanizme obnavljanja.
