U Rimu, dok traje konklava za izbor novog pape, katoličke aktivistkinje su pokrenule kampanju za promenu unutrašnjih pravila Rimokatoličke crkve, zahtevajući da ženama bude omogućeno rukopoloženje. Ova akcija, simbolizovana paljenjem baklje iz koje izlazi roze dim, predstavlja poziv na veću uključenost žena u crkvene poslove, što je tema koja poslednjih godina dobija sve više pažnje.
Aktivistkinja Mirijam Duinjan, jedna od organizatorki protesta, istakla je da je neprihvatljivo da kardinali ignorišu 50% katoličkog stanovništva, odnosno žene, kada razgovaraju o budućnosti Crkve. „Ne možete ući u zaključanu sobu i razgovarati o budućnosti Crkve bez polovine Crkve“, naglasila je Duinjan, pozivajući na potrebu da se ovaj problem reši.
S obzirom na to da su žene često marginalizovane u okviru crkvenih struktura, aktivistkinje smatraju da je neophodno da novi papa bude „dovoljno hrabar“ da se suoči sa ovim pitanjem. Zahtev za rukopoloženjem žena nije nova tema, ali je u ovom trenutku posebno aktuelna s obzirom na promene u društvenim normama i sve veću borbu za ravnopravnost polova.
Rukopoloženje žena u Rimokatoličkoj crkvi je tema koja se često pokreće, ali se suočava sa jakim otporom unutar crkvenih hijerarhija. Tradicionalno, samo muškarci mogu biti sveštenici, što je pravilo koje se oslanja na tumačenje biblijskih tekstova i crkvenih tradicija. Međutim, aktivistkinje i mnogi teolozi smatraju da bi uključivanje žena u sveštenstvo donelo nove perspektive i doprinelo obogaćivanju crkvenog života.
U poslednjih nekoliko godina, sve više žena u različitim delovima sveta traži da se njihovi glasovi čuju unutar crkvenih struktura. Mnoge su se organizovale u različite grupe i inicijative koje se bore za ravnopravnost, kao i za promenu crkvenih pravila koja se odnose na ulogu žena u Crkvi. Ova borba se ne vodi samo u Rimokatoličkoj crkvi, već i u drugim hrišćanskim denominacijama, kao i u različitim religijskim tradicijama.
U svetlu ovih zahteva, važno je napomenuti da je konklava proces koji se odvija u veoma zatvorenom i tradicionalnom okruženju. Kardinali se okupljaju kako bi izabrali novog papu, a njihova diskusija obično ne uključuje glasove izvan njihovih redova. To stvara dodatne izazove za aktivistkinje koje traže promene, jer se često suočavaju sa otporom i preprekama kada pokušavaju da uđu u dijalog sa crkvenom hijerarhijom.
Postavlja se pitanje kako će novi papa reagovati na zahteve za većim uključivanjem žena u Crkvu. Mnogi vernici smatraju da bi nova papinska administracija mogla doneti promene u pristupu ulozi žena, s obzirom na globalni kontekst i tendencije ka ravnopravnosti. S obzirom na to da se društvo menja, i Crkva će morati da se prilagodi kako bi ostala relevantna i bliska vernicima.
U ovom trenutku, aktivistkinje ostaju odlučne u svojim zahtevima i nastavljaju da podižu svest o važnosti uključivanja žena u crkvene poslove. Njihova borba je simbol veće težnje za ravnopravnošću i pravom na učešće u svim aspektima života, uključujući i religiju. Kako se konklava nastavlja, pažnja će biti usmerena ne samo na izbor novog pape, već i na to kako će on odgovoriti na sve veće zahteve za reformom unutar Rimokatoličke crkve.
