Srpski entomolozi su postigli značajno otkriće u pećini na vrelu Đerekarske reke, gde su identifikovali novu vrstu pećinske bube, nazvanu Remyella spanovicae. Ova nova vrsta dobila je ime po Ivani Španović, našoj najuspešnijoj atletičarki svih vremena. Pećina se nalazi u selu Đerekare, u blizini Tutina, na Pešterskoj visoravni koja se graniči sa Crnom Gorom.
Profesor Srećko Ćurčić sa Biološkog fakulteta u Beogradu, u razgovoru za Euronews, objasnio je karakteristike ove nove vrste. Remyella spanovicae je mala buba, dužine između 4 i 5 mm, depigmentisana i izdužena, sa delimičnom smeškom boje. Zanimljivo je da pod jačim svetlom mogu da se vide i unutrašnji organi, što ovu vrstu čini delimično providnom. Osim toga, buba ima duge ekstremitete, kako noge, tako i antene, pri čemu su muški primerci duži od ženskih, čak i duži od samog tela.
Profesor Ćurčić je objasnio da se izbor lokacije za istraživanje vrši na osnovu proračuna i analize prethodnih rezultata u određenom području. Do sada je poznato da su u regionu Pešterske visoravni otkrivene samo pet vrsta ovog roda remijela, što je dodatno pobudilo interesovanje istraživača. U fokusu su im bila speleološka mesta, a Đerekare se pokazalo kao obećavajuće zbog prisustva jedne već poznate vrste, remijela husoni, koja se takođe nalazi u istom selu.
Insekti pronađeni u pećinama se donose u laboratoriju radi daljih ispitivanja. Kako bi se potvrdilo da je u pitanju nova vrsta, koristi se DNK analiza koja pokazuje da se Remyella spanovicae razlikuje od drugih srodnih vrsta za oko 10%. U laboratoriji se sprovode morfološke analize i poređenja struktura kako bi se naučno potvrdio status nove vrste. Ove metode su nedvosmisleno pokazale da se radi o novoj vrsti sa značajnim genetičkim razlikama.
Celokupni rod remijela živi na uskom području oko Pešterske visoravni, ali ne u njenom centru. Ova vrsta je stenoendemična, što znači da je specifična za jedno područje, u ovom slučaju samo za jednu pećinu. Procena starosti nove vrste se kreće između dva i pet miliona godina, iako je teško precizno utvrditi. Ova procena sugeriše da je Pešterska visoravan nekad imala jezera sa slatkom vodom koja su predstavljala barijeru za širenje ovih vrsta.
Profesor Ćurčić je objasnio da se smatra da su u periodu između miocena i pliocena postojali prirodni uslovi koji su omogućili razvoj ovih vrsta u vlažnim pećinama. Voda je, pored toga što je bila ključna za opstanak ovih insekata, predstavljala i ekološki važan faktor koji je doprineo razdvajanju vrsta.
Ovo otkriće ne samo da doprinosi znanju o biodiverzitetu u Srbiji, već i o ekosistemima koji su prisutni na Pešterskoj visoravni. Istraživanje je pokazalo koliko su pećine bogate skrivenim vrstama i koliko je važno nastaviti s istraživanjem ovakvih staništa. Na kraju, profesor Ćurčić je istakao da su ovakva otkrića ključna za razumevanje evolucije i očuvanje biodiverziteta, te da će dalja istraživanja pomoći u razotkrivanju još mnogih tajni prirode.
