Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) nedavno je donio presudu u slučaju žene iz Hrvatske koja je osuđena za teško sramoćenje. Ova žena je pred trojicom geodeta izjavila da su njeni susedi „korumpirani kriminalci“ i „lopovi“ koji su potplatili načelnika općine i inspektore. ESLJP je utvrdio da je Hrvatska prekršila njeno pravo na slobodu izražavanja, jer je domaći pravosudni sistem nije adekvatno zaštitio u ovom slučaju.
U svojoj presudi, Evropski sud je naglasio da je važno uspostaviti ravnotežu između prava na slobodu izražavanja i prava na zaštitu časti i ugleda. U ovom slučaju, sudovi u Hrvatskoj nisu uspjeli da postignu tu ravnotežu, što je dovelo do presude koja je ograničila pravo žene na slobodno izražavanje. Kao rezultat toga, ESLJP je dosudio naknadu štete od 2.600 evra za neimovinsku štetu i 890 evra za troškove i izdatke.
Žena koja je podnijela zahtev pred ESLJP-om bila je ranije osuđena u krivičnom postupku pred hrvatskim sudom zbog svojih izjava. Tokom suđenja, optužila je svoje susede za korupciju i kriminal, što je dovelo do njenog hapšenja i osude. U obrazloženju svoje presude, ESLJP je naglasio da su njene tvrdnje, iako možda kontroverzne, deo javne rasprave koja se tiče ozbiljnih optužbi o korupciji.
Ova presuda je važna ne samo za ženu koja je podnela zahtev, već i za sve građane Hrvatske. Ona postavlja precedent za buduće slučajeve koji se odnose na slobodu izražavanja, posebno u kontekstu kritike javnih službenika i vlasti. U demokratiji, pravo na slobodu izražavanja je od suštinskog značaja, jer omogućava građanima da kritikuju i nadgledaju delovanje vlasti.
U ovom slučaju, ESLJP je takođe ukazao na to da je potrebno zaštititi novinare, aktiviste i sve one koji se bore protiv korupcije i nepravde. Kritički ton i izražavanje sumnje prema vlastima ne bi trebalo biti kriminalizovano, već bi trebalo biti deo zdravog demokratskog društva. Sud je naglasio da bi države trebale da se suzdrže od potiskivanja glasova koji se protive nepravdi i korupciji.
Važno je napomenuti da su uloga i odgovornost pravosudnog sistema ključni za očuvanje ljudskih prava. Sudovi bi trebali da budu zaštitnici prava građana, a ne njihovi progonitelji. U ovom slučaju, hrvatski sudovi su se pokazali kao institucije koje nisu uspele da zaštite pravo podnosioca na slobodu izražavanja, što je rezultiralo ozbiljnom povredom ljudskih prava.
Ova presuda dolazi u trenutku kada se u Hrvatskoj sve više govori o pitanjima slobode medija i ljudskih prava. Unatoč napretku koji je postignut u poslednjim godinama, izazovi i dalje postoje. Kritičari tvrde da postoji pritisak na novinare i medije, a slučajevi poput ovog dodatno pojačavaju zabrinutost o stanju slobode izražavanja u zemlji.
U zaključku, presuda ESLJP-a u ovom slučaju naglašava važnost slobode izražavanja kao temeljnog ljudskog prava. Ona podseća sve nas na to da je kritika vlasti ne samo legitimna, već i neophodna u demokratskom društvu. Sloboda izražavanja mora biti zaštićena, čak i kada se radi o teškim i kontroverznim izjavama. Ova presuda bi mogla poslužiti kao podsticaj za reforme u hrvatskom pravosudnom sistemu, kako bi se osiguralo da pravo na slobodu izražavanja bude zaštićeno i poštovano.
