Deo radnika Hitne pomoći u Šibensko-kninskoj županiji izražava ozbiljne zabrinutosti zbog komunikacijskih problema sa lekarom iz Irana, koji ne govori dovoljno dobro hrvatski jezik. Prema rečima radnika, ovaj lekar se često oslanja na engleski jezik u komunikaciji s pacijentima, što stvara dodatne teškoće u hitnim situacijama. Ovaj lekar je premešten na hitnu pomoć u Drnišu, nakon što je prethodno radio u Šibeniku i Primoštenu.
Izvor iz hitne pomoći u Drnišu otkrio je da je nedavno jedan otac doveo sina na inhalaciju, ali je bio zatečen kada je lekar predložio da razgovaraju na engleskom jeziku. Kako bi izbegao neprijatnosti, otac je čak uključio ChatGPT kako bi olakšao komunikaciju. Ova situacija pokazuje koliko je važno da lekar može efikasno komunicirati sa pacijentima, posebno u hitnim slučajevima.
Lekar iz Irana govori osnovni hrvatski jezik, ali se u praksi često oslanja na engleski, što dodatno komplikuje situaciju u hitnoj pomoći. To je posebno problematično u ruralnim sredinama gde žive stariji ljudi koji ne govore strane jezike. U takvim okruženjima, gde je brza i jasna komunikacija ključna, jezičke barijere mogu imati ozbiljne posledice po zdravlje pacijenata.
Ovaj iranski lekar živi u Hrvatskoj skoro deset godina i završio je medicinu na engleskom jeziku u Splitu. Tokom svoje karijere radio je u Šibeniku, ali je zbog pritužbi pacijenata premešten prvo u Primošten, a zatim u Drniš. Radnici hitne pomoći ističu da nije tačno da nije imao vremena da nauči hrvatski jezik, posebno s obzirom na to da je oženjen lekarkom Hrvaticom koja radi u Šibensko-kninskom zavodu.
U Šibeniku, medicinske sestre su često morale preuzeti deo njegovih obaveza jer je odbijao da komunicira na hrvatskom jeziku. Ove situacije su dovele do nezadovoljstva među pacijentima, što je rezultiralo njegovim premestanjem. Radnici hitne pomoći veruju da je od suštinske važnosti da svi članovi tima budu sposobni efikasno komunicirati sa pacijentima kako bi pružili najbolju moguću negu.
Ovaj slučaj otvara šira pitanja o integraciji stranih medicinskih radnika u hrvatski zdravstveni sistem. Dok je važno omogućiti stranim lekarima da rade u Hrvatskoj, takođe je ključno da oni imaju potrebne jezičke veštine kako bi mogli da obavljaju svoje poslove bez problema. U mnogim slučajevima, pacijenti se oslanjaju na lekare za brzu i tačnu pomoć, a jezičke barijere mogu značajno otežati ovaj proces.
Osim toga, situacija ukazuje na potrebu za dodatnim obrazovanjem i podrškom za strane lekare u Hrvatskoj. To bi moglo uključivati kurseve jezika i kulturne adaptacije kako bi se olakšao njihov rad i interakcija sa pacijentima. U suprotnom, zdravstveni sistem može naići na ozbiljne izazove koji mogu ugroziti kvalitet zdravstvene zaštite.
U zaključku, komunikacijski problemi između lekara i pacijenata predstavljaju ozbiljan izazov u hitnoj pomoći. S obzirom na to da je zdravlje pacijenata u pitanju, važno je da se nađu rešenja koja će omogućiti stranim lekarima da se bolje integrišu u lokalni kontekst, uključujući i učenje jezika. Osnaživanjem jezičkih veština i pružanjem adekvatne podrške, može se poboljšati kvaliteta zdravstvene zaštite i smanjiti stres kako za pacijente, tako i za medicinske radnike.
