Četvrt veka Međunarodne svemirske stanice

Vesna Vuković avatar

Međunarodna svemirska stanica (MSS) ovog novembra obeležava 25 godina postojanja kao istraživačka laboratorija u niskoj orbiti Zemlje. Tokom proteklih četvrt veka, MSS je ugostila više od 290 ljudi iz 26 zemalja, uključujući profesionalne astronaute, svemirske turiste, pa čak i filmske reditelje. Prema podacima američke NASA-e, stanica je bila domaćin više od 4.000 eksperimenata koje su sproveli istraživači iz 110 zemalja.

MSS služi kao glavno trenažno okruženje za misije u duboki svemir, posebno za pripreme astronauta za predstojeće „Artemis“ misije, koje će omogućiti povratak ljudi na Mesec prvi put posle više od 50 godina, a potencijalno i putovanje na Mars. Ove misije predstavljaju značajan korak napred u istraživanju svemira, a MSS je ključna tačka za obuku i razvoj novih tehnologija.

Ideja o izgradnji svemirske stanice datira još iz pedesetih godina prošlog veka, kada je američka vlada započela planove za modularnu orbitalnu stanicu. Tokom šezdesetih godina, SAD i SSSR razvijali su svoje koncepte svemirskih stanica. Projekat MSS je dobio odobrenje 1984. godine, a u njega su se uključili partneri iz Evrope, Kanade i Japana. Program Šatl-Mir, koji je trajao od 1994. do 1998. godine, postavio je temelje za međunarodnu saradnju u svemiru.

Prva posada je stigla na MSS 31. oktobra 2000. godine, a od tada je stanica postala simbol međunarodne saradnje. Evropska svemirska agencija (ESA) pridružila se projektu 1988. godine i izgradila ključne segmente stanice, uključujući laboratoriju Columbus. Ova laboratorija je omogućila istraživanja u oblasti fizike, materijalnih nauka i bioloških nauka.

Tokom 25 godina, MSS je bila svedok mnogih istorijskih trenutaka. Na primer, ruski astronaut Jurij Maljenčenko oženio se iz svemira 2003. godine, dok je američki astronaut Majk Fink 2004. godine saznao da mu je supruga rodila ćerku dok je bio na stanici. Bilo je i tragičnih trenutaka, kao što su vesti o gubicima voljenih osoba koje su astronauti saznali dok su bili u orbiti.

MSS je takođe bila domaćin prvom svemirskom turistu, Denis Titu, koji je posetio stanicu 2001. godine. Ova poseta je otvorila vrata za dalju komercijalizaciju svemirskih letova. I dalje, MSS je aktivna, a planira se dolazak astronauta iz novih zemalja, kao što su Indija, Poljska i Mađarska, što dodatno osnažuje međunarodnu saradnju.

S obzirom na značaj MSS-a, u laboratorijama su sprovedena mnoga istraživanja koja su doprinela razvoju sistema za održavanje života u svemiru. Astronauti su razvili tehnike uzgoja biljaka, uključujući povrće i žitarice, što je od suštinske važnosti za buduće misije. Takođe, razvijeni su prvi 3D štampani alati i rezervni delovi direktno u orbiti, što otvara nove mogućnosti za održavanje i popravku opreme.

Ipak, MSS se polako približava kraju svog životnog veka. NASA, Roscosmos i partnerske države planiraju da je bezbedno obore na Zemlju do 2030. godine, a u budućnosti će je zameniti komercijalne platforme koje će služiti kao baza za misije na Mesec i Mars. Očekuje se da će stanica biti spuštena u nenaseljeni deo Tihog okeana, a za ovu operaciju NASA je angažovala kompaniju SpaceX.

Evropska svemirska agencija planira da nastavi aktivnosti u niskoj Zemljinoj orbiti kroz program Terrae Novae, sa ciljem slanja robota kao prethodnica ljudskim misijama. ESA takođe planira da sklopi nove komercijalne ugovore kako bi omogućila evropskim naučnicima dalji rad u svemiru.

MSS je imala ogroman uticaj na nauku i istraživanje, a njeno nasleđe će se osećati još dugo nakon što završi svoj rad. Sa svakim novim otkrićem i inovacijom, Međunarodna svemirska stanica ostaje simbol ljudske sposobnosti da se udruži u istraživanju nepoznatog.

Vesna Vuković avatar

Preporučeni članci: